Priča o tome kako je kafa stigla do raznih krajeva sveta istovremeno je povest i o tome kako se svet menjao. Istorija kafe je, ipak, mešavina činjenica i legendi, u kojima verovatno ima dosta istine. Kafa je verovatno otkrivena oko 1000. g. naše ere. Legenda kaže da je kafu otkrio jedan pastir, koji je primetio da njegove koze postaju neobično živahne nakon što pojedu bobice sa određenog žbuna. Kad su monasi iz obližnjeg manastira to čuli, pomislili su da bi to mogli da iskoriste da ostanu budni tokom noćnih bdenja. I tako su počeli da koriste kafu.

Postoji mnogo vrsta kafe, i do danas je opisano 124 vrste. Međutim, samo se dve vrste uzgajaju u komercijalne svrhe: Caffea arabica i Caffea canefora. One su poznate pod kraćim nazivima „arabika“ i „robusta“. Ove dve vrste čine ukupno 99% proizvodnje kafe u svetu. Samo se u pojedinim zemljama, u malim količinama i za lokalno tržište, uzgajaju i neke druge vrste kafe.

U praktične svrhe, bitno je znati da za različite načine pripreme kafa treba da bude i različito mlevena. Turska kafa. Za najčešći i najuobičajeniji način kuvanja kafe u džezvi, kafu treba samleti veoma sitno, kako bi se tokom kuvanja maksimalno ekstrahovali sastojci i ukus. Većina električnih mlinova ne može da tako samelje kafu – za to vam treba klasični, starinski ručni mlin (možete ih dobiti od bake, neke starije rođake, ili eventualno kupiti na pijaci ili na buvljaku).

Glavni neprijatelji kafe su kiseonik, vrućina, svetlost, vlaga i jaki mirisi. Izbegavajte kafu koja se čuva u otvorenoj posudi, naročito ako nije čista, nema poklopac ili je van vitrine i nigde nije naznačen datum prženja. Takve posude ne mogu da očuvaju kvalitet proizvoda. Birajte kafu u neprozirnim i hermetički zatvorenim pakovanjima sa jednosmernim ventilom – malim plastičnim diskom koji omogućava ugljen-dioksidu da izađe iz pakovanja, ali sprečava ulazak kiseonika.

Nije svejedno kakvu vodu koristite za kafu! Voda čini 98-99% sadržaja šoljice kafe, pa nije čudo što i te kako ima uticaja na ukus. Voda za kuvanje kafe treba da bude bistra i bez mirisa. Ali, što se tiče minerala koje sadrži, koji određuju tzv. tvrdoću vode, to ne možemo da vidimo golim okom.